Svakodnevno ništavilo obuhvata vreme patriotskog oduševljenja u kome se na Kubi rađa jedna devojčica, 2. maja 1959. godine, pa sve do večeri kada trideset godina kasnije i u jeku "posebnog perioda" (nemaština, besparica, ugrožena ljudska prava), dva muškarca njenog života igraju šah kako bi stekli privilegiju da s njom čekaju jutro. Napolju, jer to je poslednje utočište u ovom sentimentalnom političkom vaspitanju - čeka je ogromno more, preko kojeg su pobegli mnogi njeni dragi prijatelji.
